Borilački trening i Yi Quan

Borilački trening

Vežbanje samoodbrane, borbe, uz proučavanje i vežbanje kretanja, tehnika, udaranja, hvatova, brzine, kondicije, fokusa, sparinga, teorije...


YI QUAN (Yi - um, QUAN - pesnica)

Yi Quan (ili kako se jedno vreme zvao, Dachengquan u prevodu "veliko dostignuće", *izvor: websajt kineske Yi Quan akademije) je veština koju je osmislio, ili javno počeo da podučava, G-din Wang Xiangzhai, a koji je bio učenik velikog Učitelja G-dina Guo Yushina, vodećeg majstora Hsing Yia u XIX veku u Kini. Ovde ću dati objašnjenje G-dina Wanga o Yi Quanu, načinu vežbanja, etapama, sistematici, o tome čemu je on učio ljude i šta je zastupao. Svima savetujem da sami istražuju o njegovom životu, vežbanju, iskustvima – na Internetu, na zvaničnom sajtu Yi Quan Akademije u Pekingu, u Kini ili već.... Za početak poema koju je napisao, koja objašnjava srž veštine: Iznutra pripravan, otvoren i smiren. Spolja uspravljan, istegnut, ispunjen duhom. Ovo je osnova smirenosti. Spoji čvrsto i meko, snagu i opuštenost, pokret i nepokret, kontrakciju i istegnutost: U trenutku kada se ovi elementi spoje - nastaje sila! “ ... Zbog toga, kada vežbamo boks (kineski, tj. misli se na borilačke veštine, generalno prim. P.I.), prvo bi trebalo da znamo zašto ga vežbamo. Kada to znamo, onda sigurno nešto možemo postići. Većina ljudi vežba boks pre svega zbog zdravlja, a tek onda zbog samoodbrane. Dobro zdravlje je osnov svih ljudskih aktivnosti, tako da se putevi očuvanja zdravlja i zaštite tela ne mogu zanemariti i neodvojivi su od samoodbrane. Ukoliko je jedno izgubljeno, onda se stvaraju zloupotrebe... Pre svega, čovek bi trebalo da vežba i neguje duh, temperament i prirodne instinkte, i samo nakon toga da počne da priča o ubacivanju fine instinktivne snage nerava, udova i trupa u igru. Prvi korak u učenju boksa je vežbanje nerava kao osnovni metod treninga, i intuitivno dostizanje prefinjenog kretanja celog tela. Drugi korak je treniranje probe snage (shili) i probe glasa (shiseng). Treći korak je samoodbrana. ...Morate početi sa treningom stajaće metode (Zhanzhuang). Pravilno postavite celu poziciju, držite telo uspravno, nemojte imati misli, jačajte nerve u mirnoći, smirite dah, ugrejte i negujte mišiće, pustite da se svaka ćelija prirodno aktivira. Snaga dolazi iznutra i doseže spoljašnost celog tela glatko. Na ovaj način, čovek ne trenira kosti i mišiće, ipak se oni sami od sebe treniraju, čovek ne neguje nerve, ali se oni sami neguju. Čovek bi trebalo posebno da doživi i posmatra svoje jedva primetno pokretanje i aktivnosti... ...Nakon osnovnog treninga boksa, osnovni instinkti vežbača su pojačani. U njihovoj primeni vežbač mora da preduzme stroge mere predostrožnosti protiv prevlasti ljudskih želja, ili će se pojaviti iluzija pogrešne upotrebe... ...Način primene prirodnih instikata može biti prilagođen ličnim potrebama, ali prvo čovek mora da razume pokrećuće stanje snage, tek onda može nastaviti na drugu etapu. Proba snage je najvažnija stvar u učenju osnove borilačkih veština. Sa probom snage čovek dobija snagu. Snaga se dobija i razume pokušavajući da se primeni i čovek će takođe shvatiti kako da je koristi... ...Prvo što mora da uradi je da učini snagu jednakom u celom telu, mišiće agilnim, a kosti tako da drže okvir celog tela tako da mišici mogu da se kontrahuju, istežu, opuštaju i stežu u harmoniji...” - G-din Wang Xiangzhai I to je samo početak. Posle toga dolazi samoodbrana, vežbe kretanja, guranja ruku (ili kao to zovu stari mudri koji su veštinu prenosili kroz generacije - osluškivanje snage), pa je tu učenje u prevazilaženju unilateralne snage, o umu koji ne sme da se slomi, duh koje ne sme da se rasprši, o balansu, ravnoteži... Ili kako je G-din Wang to sumirao: ”Ono što ne može voditi ka opuštenosti, sreći i postizanju snage ne zaslužije da se zove boksom” Ovo je najbolje objašnjenje teorije 5 elementa na koje sam naišao u dosadašnjem istraživanju borilačkih veština: Metal znači snagu koja je u kostima i mišićima, um koji je čvrst kao gvožđe ili kamen, koji može da seče zlato i čelik. Drvo ima značenje savitljivosti ali i ukorenjenu poziciju drveta. Voda znači silu poput talasa otvorenog mora, živu kao zmaj ili zmija koja kada se upotrebi može da prožme sve. Vatra znači snagu kao (da ste) barut, pesnice kao ispaljeni meci, snagu da opečete telo napadača prvim dodirom. Zemlja znači ispoljavati snagu tešku, duboku, čvrstu i savršeno okruglu, qi koji je jak, sila koja predstavlja jedinstvo neba i zemlje. Ovo je sinhronizacija pet elemenata! G-din Guo Yushin O ČEMU SE RAZMIŠLJA DOK SE VEŽBA – AKTIVNOSTI UMA Ovo su navodi iz knjige Zhan Zhuang, gospodina Wang Xiangzaia: Osnovni cilj aktivnosti uma je usmeravanje uma, stabilizovanje i smirivanje uma. Aktivost uma je dakle proces kanalisanja ometajućih misli, to je ulazenje u stanje smirenosti. Princip akrivnosti uma je da zamišljeni predmeti i situacije izazovu osećanje lakoće, opuštenosti, udobnosti, donoseci prijatno i srecno raspoloženje, otklanjajući napetost i brigu. Postoji više metoda aktivnosti uma. 1. Jedan od njih je opuštanje. a) Jedan način je prirodno opuštanje, postizanje doživljaja, kao da piškite a ne piškite, ili se smejete a ne smejete se – misli se na stepen opuštenosti tela. b) U drugom se svesno opušta celo telo – glava, trup, ruke, kukovi, noge, pa sve do stopala…. Kome je to teško može da primeni još jednostavniji način. Prvo opustiti glavu, pa ledja, onda jednu ruku, pa drugu, karlicu, jednu nogu, pa drugu, zglob po zglob sve do vrhova prstiju, a onda se vratite na lice. Prvo oči, nos, usta, vilicu (koju možete držati i otvorenu da bi se mišići lica opustili), vrat, grudni koš, srce, sve ostale unutrašnje organe do genitalija, pa noge, prednji deo, sve do vrhova prstiju. 2. Metoda slušanja udaljenog zvuka. Obično se počne sa slušanjem nekog zvuka koji je blizu, a koji se postepeno sve više udaljava, dok ne postane veoma slab zvuk koji dopire sa veoma udaljenog izvora. Ne bi trebalo da budete nestrpljivi, ne bi trebalo da slušate napeto jedan zvuk, vec bolje slabe zvuke sa različitih udaljenosti u neograničenom prostoru. 3. Kupanje u potoku Zamislite da ležite u vodi temperature koja vam je ugodna, celo telo je okruženo vodom, a voda teče u smeru od glave ka stopalima. 4. Tuširanje Zamislite da se tuširate. Temperatura vode vam je ugodna. Voda teče po površini vašeg tela, od glave ka stopalima. Slušajte zvuk vode koja teče i u kapljicama pada na pod. 5. Pola tela u vodi Zamislite da vam je donji deo tela u vodi. Temperatura vam prija. Doživite ovo osećanje. 6 Stajanje u vodi Zamisliite da stojite u vodi. Temperatura vode je ugodna. Voda lagano udara vaše telo sa različitih strana, a vaše telo prirodno prati kretanje (tok) vode. 7. Ukorenjivanje Zamislite da ste hiljadugodišnje drvo koje čvrsto stoji, korenje drveta se spušta duboko u zemlju. Uragan vas neće pomeriti. 8. Kretanje kroz blato Zamislite da hodate, da se vaša stopala kreću kroz blato. Temperatura blata je prijatna. Blato pruža otpor vašim pokretima i krećete se jako sporo. 9. Gaženje po pamuku Zamislite da vam stopala stoje na mekanom sloju pamuka ili vune. Povremeno polagano prebacite težinu na jednu pa na drugu stranu. 10. Oslanjanje Zamislite da se odmarate dok se vaša leđa, zadnjica i noge oslanjaju o nesto mekano i udobno. Telo je lagano i opusteno bez ikakvog napora. 11. Kao da visite Zamislite da vam je deo kose okačen za granu drveta. Održavajte kosu blago istegnutom ali ne dopustite da se pokida, iščupa. Ceo duh je usmeren na vrh glave. 12. Podupiranje Zamislite da su vam obe ruke položene na balone ispunjene vazduhom koji plutaju na površini vode. 13. Okretanje vida i gledanje unutrašnjosti Možete koristiti ovaj metod kada vam je teško da se oslobodite uznemiravajućih misli. Posmatrajte svoje celo telo proveravajući da li svuda održavate osećanje lakoće, opuštenosti i udobnosti. Ako primetite da neki deo tela nije opušten ili u njemu nema osećaja ugodnosti, opuštenosti, svesno ga opustite. Na ovaj način vaš duh, um su direktno usmereni na telo iznutra. Kada konstanantno ponavljate ovaj doživljaj opuštenosti i udobnosti u celom telu nema potrebe za borbom sa ometajućim mislima, one prirodno nestaju. 14. Praćenje onoga što se dešava Kada se pojavi mnogo ometajućih misli i teško je osloboditi ih se, samo ih prirodno pratite. Ne borite se sa mislima koje dolaze, ne zaustavljajte one koje odlaze. Zamislite sebe kao ogromno široko more, a misli kao talase. Iako vetar stvara talase, ne uznemirava more. Kada vetar prestane, talasi nestanu. Na ovaj način ne trudeći se da kontrolišete misli, vi ih kontrolišete. 15. Privlačenje Ako vam je teško da kontrolišete misli, možete koristiti metodu privlačenja. Zamislite da ste peć, a da su misli suvo lišće. Jake misli su listovi koji padaju u peć i gore. Na ovaj način um postaje otvoren, jak, a loše misli prirodno nestaju. 16. Usmeravanje i širenje pažnje, svesnosti Kada vežbač savlada osnove i u stanju je da doživi ugodno osećanje opuštenosti tokom vežbanja, on može ponekad usmeriti to osećanje na jedan deo tela i zatim ga ponovo proširiti na celo telo. Ovo usmeravanje i širenje može biti ponovljeno više puta. Na ovaj način ne vežba se samo celina već se i pojačavaju pozitivni efekti na deo kome je potrebno lečenje. 17. Smireno posmatranje Zamislite da stojite, sedite ili ležite na nekom prelepom mestu i da se osećate prijatno. Smireno posmatrate plavo more, svetao mesec, ili neki drugi lep pejzaž. Postižete prijatno rasplozenje i postepeno ulazite u stanje samozaborava. 18. Jedinstvo čoveka i prirode. Zamislite da stojite, sedite ili ležite na nekom lepom mestu i da vam je prijatno. Možete osetiti da vazduh grli vaše telo. Postepeno možete osetiti kako vaše telo i vazduh postaju jedno. Osećate se jako prijatno, kao da lebdite u vazduhu ulazeći u stanje samozaborava. UPUTSTVA ZA VEŽBANJE O pripremama za vežbanje – praktikanti moraju da budu mentalno spremni na vežbanje, na stajanje u pozicijama, pre pocetka samog vežbanja. Da budu lagano obučeni, da oko struka i vrata ne budu stegnuti, kaiševima, kravatama, košuljama…da im temperatura bude prijatna – oblacenje u skladu sa godisnjim dobom. Vežbanje bi trebalo da bude postepeno. Ne bi trebalo da postoji žurba, niti oklevanje. Vreme vežbanja bi trebalo uskladiti sa situacijom svakog pacijenta. Obično ljudi u relativno dobrom stanju mogu početi sa 10 minuta. Ako stanje nije tako dobro, pacijenti mogu početi od 5 minuta. A onda vreme vežbanja treba produžavati. Može se produžavati postepeno (npr. sa 5 na 6-7 minuta), ili u većim koracima (npr. sa 10 na 20 minuta). Pacijent treba da vežba 2-3 puta svaki dan, ne više od 5 puta. Vreme pojedinačnog vežbanja i učestalost vežbanja treba odrediti vodeći računa da osećaj udobne snage i interesovanje ne nestanu. Vežbanje ne treba da opterećuje. Princip je nezamaranje. Samo na ovaj način osećanje udobnosti u celom telu, slobodna cirkulacija krvi, kultivisanje duha i jačanje tela se mogu postići. Tokom vežbanja može se javiti osećaj bola, utrnulost, pojačano lučenje pljuvačke, zevanje, štucanje, strah, svrab, peckanje, osećanje toplote, pojačano znojenje i drugi oseti i reakcije. Ponekad se osećaj bola, peckanja ili svraba javlja na mestima starih povreda. To su normalne reakcije. One posle izvesnog vremena nestanu. I najzad je stanje velike opuštenosti i udobnosti dostignuto, kao da telo ne postoji, ali ipak postoji jasna svest o telu. To stanje je praćeno poboljšanjem zdravlja i lečenjem bolesti. Oni pacijenti, koji su upražnjavali metode koje uključuju kontrolu disanja i usmeravanje pažnje na dantjen, trebalo bi da odbace te metode kada započnu da vežbaju Zan Zhuang. Budući da postoje protivrečnosti između ovih metoda nije preporučljivo upražnjavati ih istovremeno. U suprotnom, ne samo da će biti teško postići dobre efekte, već se može javiti otežano disanje, vrtoglavica i drugi propratni efekti. Pacijenti treba da imaju poverenje u metod vežbanja, da vežbaju marljivo, da razviju veru u mogućnost delovanja, duh revolucionarnog optimizma. U isto vreme moraju se pridržavati napomena lekara, moraju nastaviti sa vežbom, ne smeju odustati. Na taj način, moćiće da postignu pozitivne rezultate.